Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je jedan od najčešćih endokrinoloških poremećaja žena reprodukcijske dobi. To je metabolički, reprodukcijski i psihološki poremećaj karakteriziran ciklusima u kojima često izostaje ovulacija bez koje dolazi do strukturne promjene jajnika koji proizvode veće količine androgena.

Danas sindrom policističnih jajnika (PCOS), predstavlja jedno od najčešćih hormonskih oboljenja koje pogađa žene u periodu između puberteta i menopauze. Smatra se da od policističnih jajnika pati negdje između 5 do 10 posto žena u reproduktivnoj dobi.

U 50-70% slučajeva sindromu policističnih jajnika pridružena je i inzulinska rezistencija– stanje u kojem inzulina ima dovoljno u organizmu ali on “ne radi ili radi smanjeno”. S psihološkog aspekta postoji visoki rizika za razvoj depresije i anksioznosti.

Vrlo često PCOS udružen je s debljinom (BMI>25) i povezan sa smanjenom osjetljivošću stanica na hormon inzulin te neplodnosti i razvoju dijabetesa tip 2.

Inzulinska rezistencija – stanje u kome naše stanice nisu osjetljive na djelovanje inzulina, hormona izuzetno važnog za metabolizam šećera, lipida i drugih važnih spojeva. Da bi inzulin kao hormon djelovao, neophodna je aktivnost određenih „glasnika“, koji se aktiviraju vezivanjem inzulina za svoje receptore. Jedan od tih glasnika je i myoinozitol, a bez njegove dovoljne količine, nema ni odgovora stanica na djelovanje inzulina, što dovodi do kronične hiperglikemije (povećan nivo šećera u krvi) i posljedično kronično visokog nivoa inzulina u krvi te s vremenom dolazi do razvoja dijabetesa tip 2.

Ovaj endokrini poremećaj su prvi put opisali Stein i Leventhal 1935 godine.

Kako se manifestira?

Nalazimo rijetke menstruacije, ciklusi su dulji od 35 dana (oligomenoreje) ili menstruacije nema dulje od 6 mjeseci (amenoreja), višak muških spolnih hormona, akne, pojačanu dlakavost, opadanje kose, raspored masnog tkiva najjače oko trbuha i karakteristični izgledom jajnika s periferno nakupljenim malim folikuloma.
Uzrok nastanka ovog sindroma nije jednoznačan. PCOS ima multifaktorijalnu etiologiju koja uključuje intrauterine, genetske i okolišne čimbenike. Ne javljaju se nužno svi simptomi!

Manifestira se različito kod svake žene. 60% žena s PCOS ima problema s kontrolom težine i to često dovodi do pretilosti. Energija (hrana) unesena u obliku glukoze se odmah pohranjuje kao mast, umjesto da se troši kao izvor energije u tijelu. Takav metabolički put uzrokuje kroničan umor.

Ne postoji “čarobna pilula” za PCOS, ali se može uspješno kontrolirati izborom prehrane, vježbanjem te u nekim slučajevima i medicinskom intervencijom.
Kontrola putem izbora hrane i tjelovježbe kod PCOS-a je ključna, jer sindrom može napredovati do dijabetesa ili kompletnog poremećaja metabolizma.

Važno je napomenuti da je udio žena s PCOS-om normalne težine oko 40 %.

PCOS dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu Rotterdam-skih kriterija za odrasle pri čemu je nužno zadovoljiti dva od tri navedena kriterija, odnosno kriterija National Institutes of Health za adolescente (prvih 8 postmenstrualnih godina) gdje je nužno zadovoljiti oba navedena parametra.

PCOS temeljni dijagnostički kriteriji

  • OLIGO / ANOVULACIJE
  • KLINIČKI/BIOKEMIJSKI HIPERANDROGENIZAM
  • PCOM (POLICISTIČNA MORFOLOGIJA JAJNIKA)

Međunarodne smjernice smatraju PCOS bolešću metabolizma koja može biti praćena inzulinskom rezistencijom, ali ovo nije dijagnostički kriterij te se fenotipi određuju neovisno.

Liječenje u kliničkoj praksi

Stil života (pravilna prehrana i tjelovježba) pacijentica s PCOS često eliminira sve simptome te su takve žene često i najzdravije u populaciji!

Ciljevi liječenja u reprodukcijskoj dobi

  1. ovulacijski ciklusi
  2. trudnoća
  3. estetski riješiti posljedice povišenih androgena
  4. normalizacija tjelesne težine i metaboličkih parametara (BMI, RR, pušenje, lipidogram, OGTT/IR, tjelovježba